NAŽALOST, I TO JE KAPELNA!
„PANTA REI“!
„Sve teče“,
(„Sve se mijenja, ništa na svijetu nije nepomično i stalno“! „Samo mjena stalna jest.“)
Iz ove izreke koja se pripisuje Heraklitu (ili Simpliciju?) proizlazi neminovnost promjena u životu, društvu, odnosima, stavovima, vrijednostima...
Iz neminovnosti promjena mijenja se i svijet, postojanje, život, evolucijski ciklusi...
Iz mladosti dolazi starost, iz života dolazi nestajanje, iz novog dolazi staro, iz lijepog dolazi ...
No, ostavimo mi filozofska razmišljanja i rasprave i okrenimo se sadašnjosti u Kapelni!
Ovakvoj kakva je danas! Od onakve kakva je nekad bila!
Sve starije generacije koje su živjele u Kapelni imaju tu privilegiju da su bili sudionici „življenja života“, nastajanja, postajanja i nestajanja promjena, rađanja, življenja i umiranja, građenja, održavanja i postepenog ruiniranja, doseljavanja, odseljavanja, raseljavanja...
Sve starije generacije koje su živjele u Kapelni imaju tu privilegiju da, šetajući danas ulicama kroz Kapelnu, mogu svojim unucima, poznanicima i gostima koji u nju dođu, pričati priče o tome, tko je, kada, kako, s kim i na koji način živio, radio, stvarao....Zastajkujući pred svakom kućom i gledajući je, svi mi, iz starijih generacija, možemo „vrtiti svoj film iz proteklih vremena“ i dešavanja iz njihovih avlija, ganjaka, štagljeva, svinjaca, kokošinjaca, lučnjaka, bostana...
Danas, samo mi koji još živimo možemo zastati pred svakom kućom, prepustiti se mislima i ući u „svaki njihov film“... naših sumještana, bivših vlasnika, koji nisu više među živima, sadašnjih vlasnika koji su iz raznoraznih razloga napustili Kapelnu, odselili se trenutno, zauvijek...
Možemo stati pred nečijim vlasništvom... kućom, gospodarskim objektima, ogradama, voćkama, ostavljenim predmetima, bunarom, zaboravljenom igračkom...
Možemo pogledati preko „taraba“ i vidjeti zapuštene i polurazrušene objekte, korov i visoko naraslu travu s gotovo formiranim stablima drveća od nekad tankih voćaka, razbijena stakla prozora, istrula vrata na sobama, razbijeni i uništeni crijep, rupe na krovovima kroz koje oborine obilno natapaju tavane, plafone, sobe...
Možemo vidjeti NEŠTO koje je ostalo od NEČEGA, ostavljeno, zapušteno, zaboravljeno...
Samo ako HOĆEMO VIDJETI, ZASTATI, POGLEDATI, ZAPITATI SE...
Da citiram jednu izreku R.D. Lainga
„Živimo u trenutku gdje je promjena tako ubrzana da počinjemo vidjeti sadašnjost tek kad počne iščezavati…“
Eto, tu ću izaći iz UVODA ove objave i krenuti u suštinu.
Da, Vi koji stalno živite u Kapelni prolazite i vidite sve te napuštene kuće, zarasle sve više, trule sve jače, srušenije gotovo do temelja, zarasle u šumu koje nastanjuju razne životinje u potrazi za hranom,
Da, Vi koji živite u Kapelni, živite i uz te kuće, njihova zapuštenost i Vas ometa u svakodnevnom i kvalitetnijem življenju, donosi vam nelagodu, stvara jezu, brigu, nedoumicu...,
Da, i Vi koji živite u Kapelni bi htjeli da okolina uz Vaše kuće i avlije izgleda urednije, čistije, održavanije...,
A ne možete ničim utjecati na to jer niste njihovi vlasnici, ne znate tko su oni, jesu li umrli i imaju li nasljednike, gdje žive, hoće li se ili neće više vratiti, žele li uopće bilo što poduzeti da se njihova vlasništvo održava na način kako to propisuju pozitivni zakonski i drugi propisi...
I što sad?
Otvarajući ovaj Album i objavljujući slike takvih objekata u Kapelni želimo prije svega pogledati „istini u oči“, pokazati stvarno stanje i prilike, uz i s, kojima svakodnevno živite. Ne želimo u nikoga „upirati prstom“ jer ne znamo iz kojih činjeničnih razloga su nastali ovi problemi, ima li volje i ne/mogućnosti da se o tome povede više brige i tko je taj koji bi kao svarno-pravni vlasnik trebao poduzeti nešto u smislu sanacije istog.
Pa, zar nisu Kapelčanke i Kapelčani oduvijek rano ujutro čistili ulicu punu prašine ispred svoje kuće, kosili travu oko kanala i pred kućom, farbali fasade, bojali ulične ograde, šišali travu u dvorištima, sadili cvijeće i pokazivali svima da u tim kućama žive dobri domaćini koji sebi, i selu, žele dati još ljepši izgled svojih imanja.
Eto, iz tog razloga otvaram, a na inicijativu naše suradnice SVJETLANE FUČEK, ovaj Album koji ćemo nadopunjavati s novi slikama. A dogovorno, Svjetlanu imenujem Autorom ovog projekta pa ćemo udruženi obaviti i ovaj posao.
Hvala Svjetlana!
Naravno, pozivamo sve Vas koji imate volje i želite nam pomoći u ovom projektu, da i sami po selu, uz Vaše kuće, snimite i pošaljete nam na objavu slike takvih zapuštenih i/ili napuštenih imanja kako bi ih objavili. Ne radi „prozivanja“ nekog, nego radi ukupnog sagledavanja činjenica i stanja u selu po ovom pitanju! Možda se nešto pozitivno i pokrene! U komunalnim i općinskim službama zaduženim za to!
I da ne zvuči kao izvlačenje ili opravdanje, ovo je, nažalost, slika mnogih krajeva, mjesta i sela u Hrvatskoj, i ne samo u njoj, i koja je rezultat mnogih uzroka...
Demografskih, ekonomskih, političkih, društvenih, protekcionističkih... A moglo bi biti tako lijepo! Kao nekad...naravno da ovaj završetak ima samo na umu „odnos, brigu i pažnju dobrog domaćina i vlasnika“, a ne neke druge konotacije koje, zlonamjerni, odmah pripisuju!
Kapelna_27082019_1. dio_snimila_Svjetlana Fuček
teh. obrada_zgmomo
Nema komentara:
Objavi komentar