BUDUĆE "NOGOLOPTAČKE" KAPELAČKE ZVIJEZDE
snimio_Miroslav Adašević
teh. obrada_zgmomo
Sa svježe pokošenog kapelačkog zelenog travnjaka, tik uz našu malu Karašicu, koja teče ispod kapelačkog mosta na ulazu u selo, čuje se vika...daj dodaj, bržžžžeeee, „ne zvjerlaj okolo“, šta se vučeš, potrči...
Udarila vrućina, pokošeni teren k'o najkvalitetniji tepih, a znojna mlada tijela jurcaju li, jurcaju s jednog kraja na drugi...Za loptom!
Nakon dobro odrađenog treninga zastadoše, u hlad da malo predahnu, a onda opet iz početka...
Nazvat ću ih onako kako sam i naslovio ovaj tekst!
Njih pet, šest, sedam, svi u različitoj sportskoj opremi, a na nogama tenisice svih marki, modela, boja... Rekli su mi dobri poznavatelji ovog sporta da svaki iole značajan „nogotrkač“ ima svoje posebne tenisice, koje je dobio od sponzora koji im zato što ih nose „trpaju veliku lovu u džepove“. Siguran sam da kod ovih naših dečaka to nije slučaj, što ne znači da u budućnosti neće i biti.
Ne razumijem se uopće u ovaj „nogotrkački i nogoloptački“ sport u kojem njih puno čas trči na jednu, pa onda na drugu stranu...za loptom! A onda oni što sjede sa strane s flašom ladnog isto tako okreće za njima glavu. Doduše, netko okrene i suprotno....ako u tom trenutku kraj njih prolazi koja zgodna kapelačka cura! Al' većina nešto glasno viče, što mi često izgleda kao uobičajena psovka...obično sudiji, lošem igraču, krivoj lopti, promašenom golu s onog obilježenog bijelog kruga ispred gola....Ma, ovo je u Kapelni još milina! I pored te cike-vike, još možeš kraj terena popiti na miru koje ladno kao stimulans za buduću viku i ciku u odnosu na tamo gdje iz publike prema terenu lete, svijetleći, rasprskavajući, zvučni topovski udari i rakete, komadi odvaljenog betona, potrgane stolice, metalne ograde, svašta nešto...A neki postrojeni ispod tribina s kacigama na glavi, palicama u ruci, štitovima ispred sebe samo čekaju zvižduk nekog da krenu...
No, ostavimo se mi ovih priča!
Ono što iščitavam iz poslanih mi slika je VAŽNIJE!!!
Zagrljeni, jedan drugom do uha, pa i preko toga, mlađi i stariji, jaki, jači i slabiji, u različitoj sportskoj opremi, ali s ponosom u očima odlučno stoje na zelenom kapelačkom travnjaku i još ponosnije poziraju pred objektivom mobitela.
Igraju tu „nogotrkačku“ igru na zelenom travnjaku upražnjavajući svoje slobodno vrijeme, družeći se, smijući, šaleći, pomažući jedan drugome, pružajući ruke onom tko u igri padne...
TO JE KAPELAČKA VRIJEDNOST!
To je drugarski, ljudski, mladalački, dobrosusjedski, uviđavni način da čovjek postane ČOVJEK, da pružena ruka znači, ZNAČIŠ MI, ŽELIM DIJELITI S TOBOM I DOBRO I ZLO, i znak da Kapelna ima budućnost. bez obzira na sve teškoće kroz koje je prolazila i prolazi i sada.
Simbolika tenisica, sve jedna različita od druge, pokazuje različitost odabira, pa ponekad i materijalne mogućnosti, ali što je još VAŽNIJE,
SASTAVLJENIH I SKUPLJENIH U KRUG JEDNA UZ DRUGU POKAZUJE DA „ČOVJEK ČOVJEKU NIKADA NE TREBA BITI VUK“ I DA JE PRIRODNO PREDODREĐEN ZA SUŽIVOT U DRUŠTVU!
To obećava, ohrabruje, motivira, veseli, raduje...
Dečki naši, samo naprijed! uz vas sam(smo) uvijek!
Kapelna_01082019_
snimio i poslao_Miroslav Adašević
teh. obrada_zgmomo
