22/08/2012

"zgmomo" - NAŠI LJUDI - pjesnici, književnici, publicisti, režiseri, glumci, producenti, slikari, majstori fotografije


"zgmomo" 




Rođen je u Kapelni kod Donjeg Miholjca. U godinama moje mladosti, prepun elana, zanosa, maštovitosti, osjećaja, ljubavi, želje za stvaranjem nečega, popustio sam sebi i pokušao napisati neke stihove i literarne radove. Onako, za dušu. Iz prve. Iz, i od, srca. Bez naknadnog ispravljanja i prepravljanja. Pa kako bude! A, i profesorica u školi tražila je stalno novu i novu zadaću. Napisanu, svoju pjesmu. Olovku u ruke, papir ispred sebe, a misli samo plove, plove, plove, stvarajući na bijelom papiru riječi (n)ove...

Bilo je to vrijeme kada sam mislio da mi je samo nebo granica, da sam nezaustavljiv u nastojanju da dokučim postojanje, da shvatim bitak, da stvorim blaženstvo sebi i drugima. Bio sam, MLAD. A kad si mlad, misliš da sve možeš i da si za sve stvoren. Možda i jesi? 

Tek neki, moji najbliži prijatelji i prijateljice, znali su za ovo. I čitali zajedno sa mnom, moje i njihove radove. I ništa više. Bilo je to davno. Đačke bilježnice sa zapisanim „stihovima“ nije pregazilo vrijeme niti su odnijele uspomene. Odlučih, neskromno, sam se svrstati među ostale Kapelčanke i Kapelčane koji su to uspješno radili, i PRVI PUT objaviti nekoliko slučajno odabranih. 

Za KAPELNU, za Vas koji ju volite!

*** Posvećeno mojim predragim bakama i tetama koje su mi uvijek govorile: "Zlato naše", a ja ih mlad, neobuzdan i "nezreo" nisam shvaćao kao što ih shvaćam danas, kada ih više, na moju veliku žalost, nemam! Samo im palim svijeće.

Volite bake i tete ...
















LIKOVNI PUT I STVARALAŠTVO "MALOG, VELIKOG, KAPELAČKOG VAN GOGHA"

U osamdesetim godinama (kalendarskim, ne životnim!) u prolazu ka nečemu drugom, slučajno me "puknula u glavu" muza umjetnosti i natjerala da počnem crtkarati. Nazovimo to, slike i sličice. Olovkom, bojama...Najprije crteže, pa male sličice, pa na čistoj strani zidnog kalendara, pa djeci na asfaltu...Pa vidjeli to moji najbliži prijatelji, poznanici. Daj meni nešto nacrtaj, daj mene nacrtaj! Umislio si ja, neskromno, da imam neke sklonosti i za to (a u osnovnoj školi mi je bio problem nacrtati svinje na "spašniku" pa sam kod profesora Nikšića dobio -2 jer sam za crtanje njuške svinje koristio veliko slovo E, za rep veliko slovo S, za oko veliko slovo O) i nastavih s crtanjem.  Sve više i više...

Natjerali su me 1995. da se javim u najpoznatiju amatersku likovnu udrugu "GRUPA ´69" iz Zagreba. I ja poslušao. Došao na razgovor kod tadašnjeg predsjednika Milana Kneževića-Emke (pokoj mu duši!), porazgovarao prijateljski, pokazao dvadesetak mojih likovnih radova i ostavio ih na ocjenu komisiji. Nakon nekoliko dana dobijem obavijest da se javim u prostorije društva na Zrinjevcu što ja i učinih.

I od tada započinje moj "likovni put" i druženje s članovima Grupe '69 i mnogim drugim umjetnicima. Sudjelovao sam s njima na puno zajedničkih putovanja, likovnih kolonija, humanitarnih priredbi, izložbi, darovao dosta svojih slika za humanitarne manifestacije pomažući zajedno s njima svima onima kojima je prodajom naših slika na aukcijama bila potrebna novčana pomoć. Redale su se izložbe u Zagrebu, Lovranu, Valpovu, Križevcima, Pakracu, Našicama, Đakovu, Samoboru, Dvoru, Novoj Gradiški, Cresu, Kninu, Topuskom, Kanadi, Italiji, Kijevu, Rimu, San Felice del Molizeu, Karlovcu, Mundimitru itd. itd. Lijepo vrijeme, još ljepša sjećanja, najljepša putovanja i druženja s ljudima. I poneka suza u oku videći beskrajno zadovoljstvo onih kojima smo pomogli svojim poklonjenim i na aukciji prodanim radovima.

I tako je to trajalo sve do tragične smrti našeg dragog predsjednika Emke i preseljenja u nove prostorije, kada su me obveze na radnom mjestu odvojile od gotovo svakodnevnih druženja u likovnom društvu. Žao mi je, ali profesionalni posao i obveze u njemu su mi bili prioritetniji.

Crtkaram i dalje, pomalo. Godine neumitno prolaze, ostavljajući traga i na meni i na mojim radovima. Mnogi su još na zidovima, a mnogi i u mojim arhivama, neuramljeni, čekaju nekog ljubitelja umjetnosti i mojeg dragog prijatelja kojem ću ih s veseljem darovati. Kao i mnoge, mnoge druge do sada.

Neka pričaju o meni...

Iz fundusa tristotinjak slika skromno ću predstaviti jedan dio od  onih koje sam uspio snimiti amaterski, mobitelom, onako iz ruke, bez potrebnog osvjetljenja, slikarskog stalka, opreme...prije nego su prodane, poklonjene, darovane na aukcijama i slično, kao presjek moje "velike i nedostižne likovne nadarenosti".

Valjda bi sada zaslužio barem +2 da me vidi moj profesor Nikšić iz osnovne škole u Donjem Miholjcu gdje sam tada živio!

Dugo sam se odupirao prijedlozima mojih prijatelja i prijateljica da objavim svoje radove na nekim društvenim mrežama, pa neka ostane zapisano...I eto, popustio sam i tu, i objavio ih na FB profilu i Blogu Kapelne pridružujući se drugim Kapelčanima, Kapelčankama i prijateljima Kapelne koji se isto tako s nečim bave, vrijedno rade i ostvaruju zapažene rezultate...

Pa krenimo...


01_GALERIJA MOJIH SLIKA

teh. obrada_zgmomo














02_KOPNENI KRAJOLICI_AKVAREL 



















































































03_MORSKI KRAJOLICI_SOFT PASTEL 









































































04_AKTOVI_SOFT PASTEL 













05_CVIJEĆE_SOFT PASTEL 


















































06_KOPNENI KRAJOLICI_SOFT PASTEL 





























07_CVIJEĆE_AKVAREL 









08_MORSKI KRAJOLICI_AKVAREL 

























09_APSTRAKCIJA_AKVAREL 






10_PORTRETI_SOFT PASTEL 










11_RELIGIJA_SOFT PASTEL 





O mojim (našim) putovanjima Grupe ´69 iz Zagreba objavio sam puno video materijala na mom kanalu na YOUTUBE 

link:



pa ako vas zanima kako nam je bilo npr. u Parizu, Rimu, San Marinu, San Felice del Molise, Mundimitru, Pompeima, Vatikanu itd. itd pogledajte ih i uživajte.



Nema komentara:

Objavi komentar