SPAŠNIK
napisao i teh. obrada_zgmomo
Brzo...znate li što je spašnik?
Jeste li ikad bili na nekom spašniku?
Znate li što se na njemu radi?
A, jeste li ikad bili na kapelačkom spašniku?
Jeste li ikad bili SVINJAR?
Ako jeste, onda znate koje je to zadovoljstvo s jedne strane, i napor, s druge, a u konačnici, nakon obavljenog posla, osjećaj korisnosti, pomoći, obiteljske brige, pažnje prema tom „obiteljskom blagu“ koje ste, doslovno pratili, na ta zelena kapelačka prostranstva na kraj sela...mostom preko Putne u pravcu Vidika i ostalih dijelova koji su ga okruživali...
I dok je „blago“ mukalo, roktalo, gakalo, pištalo, lajalo, i koji sve zvukova nije bilo, po tim travnatim prostranstvima, vi, svinjari, ste se skupili na jedno mjesto, obično u neki dio hladovine, iako je nije bilo previše, izvadili iz torbe ono što su vam vaše drage ženice, bake, mame, spremile, prostrli po travi krparu, deku, ili što drugo...i počeli s uživanjem...
Našlo se tu na „spašničkom blagdanskom stolu“ i kru'va ispečenog u krušnoj peći, i slan'ne dobro osušene, i zatopljenih kobas'ca i pečenog mesa, i čvaraka, i rakijice, i neki' kolača, ako su bili tih dana neki sveci, i...dobrog društva...
Joj, veselja!
Pa onda, nakupismo suvih grana, zapalismo malu vatricu, na zašiljene grane natakli sve te delicije, pa iznad vatre...pa još kad prođu pored nas neki ribiči i ostave koju rib'....ma, koji to restoran može zamijen'ti...
I tako red pića, red jela, red šale i zezanja, red trčanja za nekim nestašnim „blagom“ koje kren'lo „u kvar“, malo osvježenja u Karaš'ci, malo dremuckanja u 'lad, malo razmjene nježnosti, ako ti je draga došla skrat'ti vrijeme, donijet' nabranih crvenih jabuka, šljiva, krušaka, otr't ti znojno čelo...i razgolićena mlada prsa...
I u tom okruženju i raspoloženju, pod noć, krenu „spašničko-šumska“ avijacija...komarci, obadi, muhe, i ostali letači, „blago“ se počelno „arcat“, otresat' repov'ma, štrigat uš'ma, mukat, dizat' praš'nu sve nervoznijim kopitanjem...
Iskusni „spašničari, svinjari“, znaju da je došlo vrijeme da „blago“ povedu svojim kućama...I krenu sva sila njih prema sel'....a pred selom, pustimo mi, svinjari, „blago“ da slobodno, samo, nađe svoju kuću!!!!!
Ej, onaj tko to nije doživ'jo ne može vjerovati!
Evo mog svjedočenja...
Kad sam, tamo neke daleke, 1975. ili 76. g. doveo moju dragu u Kapelnu, još dok smo bili cura i dečko, i svi skupa u predvečerje, sjed'li na klup' pred kućom, onako, obiteljski, plemenski, „prvobitnozajedničarski“, navali trkom to „blago“ po prašnjavom put...Zaredale se u trku svinje, krave, guske, patke, ma šta ti ja sve ne znam što sve ne....“praš'ne do neba“...
A moja draga, sva u iznenađenju, i strahu pred tim stampedom, brzo meni u krilo i zagrljaj, digla noge sa zemlje....
I ju, pa kud to one sve „bježe“, same...pa gdje su čuvari, zašto ih ne vode do kuća, pa zgaziti će nas....i tako to...
Kad smo joj objasnili da svako „blago“ SAMO ZNA NAĆI SVOJU KUĆU JER JE TAKO INSTIKTIVNO NAUČILO, skoro sam dobio od nje ćušku za uho...kao ona, ti si mene našao podj.....ti....
Nakon nekoliko puta i večeri, uvjerivši se sama, da je „blago“ samo, bez ičije pomoći dolazilo u svoje avlije i svinjce, godinama bi u prilikama za to, u društvima, znala svjedočiti
DA NIGDJE NIJE VIDJELA TAKO PAMETNO „BLAGO“ KOJE SAMO ZNA NAĆI SVOJU KUĆU, KAO U KAPELNI...
Kazala je ona, i da ljudi puno griješe govoreći sebi, ili obično drugom, „glup si k'o guska, patka, ova ili ona životinja, ili isti si kao ...
Sunce moje drago, mila moja, što bi sada dao da opet možeš sjesti pokraj mene i s nama na klup' ispred kuće....
Ali, na žalost, nemam TE VIŠE, nemam ni „plemena“, a nema više ni tog „blaga“...da ide i vraća se, na i sa, spašnika...
Zamijenili ga „surogati“ s pultova ... u bezosjećajnim „trgovačkim lancima“...
O, živote!!!!
SLIKOVNI PRIKAZ POLOŽAJA KAPELAČKOG SPAŠNIKA
Korišteni prikazi slika iz izvora
SPAŠNIK_GALERIJA SLIKE
snimio_MILUTIN STOJČEVIĆ - Sarajevo
Hvala, Milutine!
SPAŠNIK
Napisala_Radmila Marić (r. Radošević)
slike_Milutin Stojčević-Sarajevo
tehn. obrada_zgmomo
Nema komentara:
Objavi komentar